8. Uvek razmisli pre nego što nešto učiniš - ne čini stvari bez razmišljanja. Nikada nemoj delovati a da ne razmisliš o mogućim posledicama svoga dela.
S druge strane, slobodoumniji i manje »potisnuti« roditelji težiće da svojim uticajem Professionalšire društveni filter (i nad-ja) i povećaju njegovu propustljivost.
Još jedna karakteristika prajna intuicije koju ističu zen učitelji je njezina protočnost. Ona je izravna, u njoj ne smije biti mjesta za razmišljanje, jer čim se počne razmišljati, prajna se povlači, nestaje.
12. Odnosi se prema onima oko sebe sa saosećanjem, uvek - drugi ljudi zaslužuju da budu tretirani sa saosećanjem. Ne gledaj s prezirom ni na koga ili na bilo šta, nikad ne znaš zašto su takvi. Život je nepredvidljiv.
S druge strane anarhistički raspoložena i od središta moći po raznim periferijama skrivena struja je preživjela i postala dominantna. Priča o prijenosu je vjerojatno opet izmišljeni mit koji pruža dodatni vjerski autoritet tradiciji, a socijalno-anarhistički elementi tog dijela zena su se tijekom vremena izgubili kako je postajo opet društveno prihvatljiviji i dobio svoju ulogu u zajednici. U tradicionalnom zenu je iznimno snažna konfucijanska komponenta stroge strukture, hijerarhije, ritualnosti i slično, a anrahistička epizoda prije svega preživljava u intelektualno-duhovnoj sferi kroz određene priče, aforizme i stavove prema praksi.
Ako je blagostanje sve ovo, onda ono podrazumeva i kreativnost, to jest, da ću reagovati i odgovarati na sebe samog, na druge i na sve što postoji — kao pravi, totalni čovek, koji jesam; reagovaću i odgovaraću na stvarnost svakog bića i svake stvari kao takvu. Ovaj čin istinskog reagovanja otvara područje kreativnosti, sagledavanja sveta kakav on jeste i njegovog doživljavanja kao sveta koji meni pripada, sveta koji stvara i preobražava moje stvaralačko poimanje, te tako svet prestaje biti neki tuđ svet »tamo negde« i postaje moj svet. Konačno, postići blagostanje znači napustiti svoje ja (ego), odreći se pohlepe, prestati sa upinjanjem oko očuvanja i veličanja ega, ono znači biti i sebe doživeti u činu bivstvovanja, a ne kroz posedovanje, tvrdičenje, gramženje, korišćenje.
Keisaku, "štap pažnje", u japanskoj soto zen školi. Nasilje je primenjivano nad ženama jednako kao i muškarcima. Zen tradicija beleži priču o monahinji Gišo, koja se zaredila kad joj je bilo deset godina.
U budstičkoj simbolici plemeniti osmostruki set se često predstavlja Točkom darme (sanskrit: dharmacakra, pali: dhammacakka), čijih osam paoka predstavljaju osam elemenata puta.
Otada ga je pokušavao zaštititi od svih nevolja ovoga svijeta. Gautama je odgajan u prekrasnim palačama, poučavan je znanosti i umjetnosti, a u šesnaestoj godini je stupio u brak s Jašodarom, vršnjakinjom plemenita roda s kojom je dobio sina Rahulu.
Mondo je razgovor u četiri oka između učitelja i učenika zen budizma. U nekim školama zen budizma zahtijevao se tijekom mondoa neposredan odgovor dat bez razmišljanja. Kroz mondo učitelj provjerava je li učenik dosegnuo spoznaju.
U našem kratkom prikazu suštinskih sačinilaca psihoanalize treba pomenuti još nešto: ulogu psihoanalitičara. Prvobitno, ona se nije razlikovala od uloge ma kog lekara koji »leči« pacijenta. Međutim, posle nekoliko godina situacija se iz korena promenila. Frojd je shvatio da je potrebno da sam analitičar bude analiziran, to jest da prođe kroz isti onaj proces kojem će potom biti podvrgnut njegov pacijent. Ova potreba da se analizira analitičar objašnjena je kao plod nužnosti da analitičar bude oslobođen svojih slepih mrlja, neurotičnih tendencija i si. No ovo objašnjenje izgleda nedovoljno kad se radi o shvatanjima samog Frojda, ukoliko uzmemo u obzir njegove rane tvrdnje (ranije navedene) da analitičar treba da bude »uzor«, »učitelj«, kadar da upravlja odnosom između sebe i pacijenta koji se zasniva na »ljubavi prema istini«, isključuje svaku vrstu »himbe ili obmanjivanja«. Frojd je ovde, izgleda, naslutio da analitičar ima funkciju koja prevazilazi funkciju lekara u njegovom odnosu prema pacijentu. Međutim, on ipak nije izmenio svoju osnovnu koncepciju o analitičaru-distanciranom posmatraču — i pacijentu predmetu posmatranja. Tokom istorije psihoanalize ova koncepcija distanciranog posmatrača menjana je s dveju strana. Najpre je to učinio Ferenci (Ferenczi), koji je poslednjih godina svog života postulisao da nije dovoljno da analitičar posmatra i tumači, nego da mora biti kadar da pacijenta voli onom ljubavlju koja mu je kao detetu bila potrebna, a nije je iskusio. Ferenci nije mislio da analitičar treba da oseti erotsku ljubav prema pacijentu već pre — materinsku ili očinsku ljubav ili, uopštenije rečeno, da se o njemu s ljubavlju stara. H. S. Saliven je pristupio istom problemu s druge strane.
U svakom od ovih delova plemenitog osmostrukog puta reč „ispravan“ jeste prevod reči samyañc (sanskrit) ili sammā (pali), koja označava potpunost, skladnost, a isto tako check here nosi u sebi značenje „savršeno“ ili „idealno“.
Ubrzo posle probuđenja, Buda (“Budni”) izgovorio je svoju prvu propoved, u kojoj je izložio osnovu na kojoj će počivati čitavo njegovo kasnije učenje. Tu osnovu čine Četiri plemenite istine, četiri temeljna principa Prirode (dhamma), koji su rezultat Budinog nepristrasnog i produbljenog istraživanja sveta u kojem živimo, te otuda služe da definišu čitavo područje budističke prakse.
U Vijetnamu, mnogi tjen manastiri deluju kao duhovni centri za obučavanje lokalnih vođa. Pokret za ujedinjenje budizma i aktivan budistički mirovni pokret tokom Vijetnamskog rata imali su podršku od vijetnamskog tjena.[2]